Ploščićko mašinanje danas je jedinstveni događaj koji čuva običaje, povezuje generacije i podsjeća na važnost zajedništva. S posebnim zanimanjem događaj su pratili i fotografi FKK Picok iz Đurđevca. A Domagoju je bio prvi susret s ovim običajem.

Organizatori iz Udruge Ploščićko mašinanje s ponosom ističu kako već dva desetljeća čuvaju uspomenu na živote i rad svojih predaka. – Ljubav prema običajima i zajedništvu daje nam snagu, kaže predsjednica udruge Višnja Dreta. Posebnu emociju izaziva povratak ljudi koji su nekad živjeli u selu, a danas se, barem na dan, vraćaju kući, manifestaciju podržavaju Hrvatski sabor i Bjelovarsko-bilogorska županija.

Postoje fotografije koje nas na trenutak izbace iz svakodnevice i odvedu ravno na obalu – ondje gdje more susreće kopno, a plavetnilo postaje okvir za osjećaj slobode. To su upravo takve slike: miris soli u zraku, sunce koje se razlijeva po površini vode, galeb u letu i tišina koja govori više od riječi.
U fokusu nisu samo brodovi i valovi, već i sve ono što obala skriva – stijene izrezbarene vremenom, borovi što se naginju prema pučini, male skrivene uvale u kojima vrijeme stane. Svaka fotografija hvata trenutak koji miriše na odmor i donosi dozu spokoja.
Plava boja dominira – od nježnog jutarnjeg sjaja do dubokih nijansi večernjeg mora. Taj beskrajni horizont ne obećava samo daljine, nego i unutarnji mir. A priroda, koja tiho obgrli obalu, dodaje sklad – zelenilo koje nam pruža hlad pod vrelim suncem, pijesak koji pod prstima šušti kao uspavanka. Na pijesku tada nastaju kule koje razigrana djeca grade neumorno satima i odlaze u svijet gdje vladaju zmajevi i vitezovi.

U zelenim njedrima Bilogore, uz potok i vodenicu, nalazi se Sveta Ana, najljepše i najslikovitije prigradsko naselje Grada Đurđevca. Tradicionalni Dan zlevanke, uvijek izuzetno dobro posjećene gastronomske i turističke manifestacije, obogaćen je ove godine izložbom fotografija članova Foto-kino kluba Đurđevac.

Bile su izložene fotografije koje su snimljene prošle godine na ukupno deset foto-radionica u okviru projekta Tragovi v pesku, koji je podržan i od grada Đurđevca. Dvije prošlogodišnje foto-radionice i jedna ovogodišnja održana je u suradnji s članicama Udruge žena Svetojanke, što je još jedan dokaz višegodišnje uspješne suradnje foto-kino kluba iz Đurđevca sa Mjesnim odborom Svete Ane i udrugama. Prije nekoliko godina u Društvenom domu je bila priređena izložba đurđevačkih fotografa, a ove godine su se odlučili svoje radove izložiti na otvorenom prostoru i to na zelenim livadama uz vodom bogati potok.

Za jednog fotografa, Picokijada nije samo kulturna manifestacija – to je živi teatar pred objektivom, trenutak u kojem povijest, emocije i zajedništvo cijelog grada eksplodiraju u kadru. Fotografirati Picokijadu znači zabilježiti neponovljive momente koji traju svega nekoliko sekundi, a pričaju priču dugu stoljećima.
Fotografija na manifestaciji poput Picokijade traži više od dobrog aparata – traži znanje, iskustvo i strpljenje. Sve se odvija brzo, pod reflektorima i pred tisućama očiju. Nema vremena za ponavljanje kadra. I upravo u toj nepredvidivosti leži izazov, ali i čar: trenutak kada publika poludi, kada zanos pjesme ponese slušatelja, kada u momentu se prisjetimo svoje mladosti – sve to mora biti uhvaćeno sada ili nikada.
Stručnost fotografa dolazi do izražaja u svakom detalju: u sposobnosti da prepozna ključni trenutak, u osjećaju za svjetlo i pokret, u znanju kada stati, a kada slijediti akciju. Godine prakse uče fotografa kako sagledati scenu, kako se kretati neprimjetno, ali uvijek biti na pravom mjestu i u pravom trenutku. 

Foto kino klub Picok nastavlja svoj put povezivanja umjetnosti i prirode – ovoga puta u čarobnom ambijentu sela Sveta Ana, u sklopu tradicionalnih Dana zlevanki.
Ova izložba nije postavljena u galeriji, već uz šapat potoka, na mekoj travi uz pjev ptica i zriku skakavaca. Uz jednostavnost postave i neposrednu blizinu prirode pozivamo vas da zastanete, udahnete i osjetite trenutke uhvaćene objektivom.

Članovi Foto-kino kluba Picok iz Đurđevca i u drugom su tromjesečju ove godine bili izuzetno uspješni i aktivni. Sudjelovali su na zanimljivim foto-radionicama u Gotalovu i Svetoj Ani, ali i na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dvojica najuspješnijih autora Mato Zeman i Željko Car, koji zahvaljujući brojnim nagradama na izložbama diljem svijeta već imaju po tri počasna zvanja najpoznatijih međunarodnih fotografskih organizacija, zasluženo su osvojili nove fotografske titule Internacionalne asocijacije umjetničkih fotografa. Tako je Mato Zeman odnedavno nositelj zvanja fotografskog šampiona, a Željko Car fotografskog virtuoza.

U razdoblju od travnja do konca lipnja ove godine Željko Car je sudjelovao na 8 žiriranih fotografskih natječaja i na njima osvojio 5 diploma i brončanu medalju. Njegovih 87 različitih fotografija bilo je odabrano za izložbe u Indiji, Hrvatskoj, Gvatemali, Nikaragvi, Angoli, Srbiji, Islandu, Kongu i Keniji. Na međunarodnoj izložbi Treći element –voda u Rijeci osvojio je diplomu za fotografiju Snaga vode, a na izložbi Royal shots u Sjevernoj Makedoniji njegova je fotografija Ples osvojila diplomu u temi ptice. Na cirkularnoj izložbi Our photo world 2025, koja je sačinjavala izložbe u Islandu, Keniji i Kongu osvojio je diplome za fotografije Sumrak i Leona. Za izložbu je odabrano čak 14 njegovih fotografija. Na cirkularnoj izložbi NPC-MPC, koja je održana u Nikaragvi, Angoli i Srbiji, Car je dobio brončanu medalju za fotografiju Polijetanje i diplomu za crno-bijelu fotografiju Proljeće. Za izložbu je odabrano 10 njegovih fotografija.

Prijavi se i nauči kako zabilježiti najljepše trenutke kroz fotografiju!

Voliš promatrati svijet oko sebe i pokušavaš ga "uhvatiti" fotoaparatom ili mobitelom? Zamišljaš kako bi bilo super znati prave trikove i zanimate te kako nastaju dobre fotografije? Ove radionice su baš stvorene za tebe!

Što ćemo raditi?

Radionice će se sastojati od dva dijela:

Teorijski dio – učit ćemo:

• što je kadar i kompozicija
• kako koristiti svjetlo u fotografiji
• osnovne postavke fotoaparata i kamere na mobitelu

Praktični dio – izaći ćemo na teren, fotografirati prirodu, ljude, predmete...
Učit ćemo kroz igru, kreativne zadatke i zajednički komentirati radove.

Tko se može prijaviti?
Djeca polaznici od 5. do 8. raz. koja vole fotografiju, žele učiti, istraživati i razvijati svoj kreativni pogled na svijet.

Foto kino klub Picok priča priču kroz objektiv - Očima fotografa: 
Na obali stare rijeke Drave, tamo gdje se voda stapa s mutnim odrazima prošlih vremena, stoji čamac. Drven i tih, i vrlo tvrdoglav u svojoj prisutnosti.  Mnogi ga ni ne pogledaju, no meni kao fotografu, svaki njegov detalj viče. Tu sam da dokumentiram ono što izmiče svakodnevici – duh običaja, ispričan kroz zrnatu teksturu drveta, ogrebotine vremena. Svaki kadar čamca je kadar prošlosti, ali i tihi vapaj sadašnjosti da ne zaboravimo.

Udruga "Konak" iz Novog Virja, svjesna tog zaborava koji prijeti,  godinama pokušava spasiti ovu tradiciju. Njihova misija nije samo očuvanje starog načina izrade drvenih čamaca, već i povratak načinu života gdje je čovjek bio blizak vodi, drvetu, tišini. Oni ne restauriraju čamce – oni vraćaju priče u život. Njihova misija nije samo fizičko očuvanje čamaca, već i vraćanje znanja, vještina i duha života uz rijeku – onakvog kakvog su živjeli naši stari.

Prolazi još jedan lipanj pred našim očima. Uronjeni u raskošnu paletu toplih boja koje se stapaju sa zelenilom livada i šuma, osjećamo spokoj i toplinu sunca na našim licima. Jutarnju tišinu razbija ptičji pjev i zunz kukaca u dvorištu, kornjače se sunčaju na plutajućim granama, a razne divlje životinje s vremena na vrijeme pretrče preko poljskog puta i nestanu u sjenama šumaraka, šikara i visokih trava. Vuge se igraju u krošnjama i uopće im ne pada na pamet pozirati, ali nas redovito počaste preletom iznad dvorišta dok im zlatnožuto perje sjaji na suncu, a slično se ponašaju i vodomari uz jezero. Tek na trenutak vidiš plavu ptičicu dok u niskom preletu iznad jezera traži ručak. Mladi poletarci sjenica i crvenrepki treniraju na relaciji livada štagalj, slijeću i polijeću bez pauze trudeći se iz petnih žila. A mi… mi smo uživali u ranojutarnjim šetnjama, vrtlarskim radovima, popodnevnoj fjaki, afričkim zalascima i svjetlosnom spektaklu plešućih lanterni u toplim lipanjskim noćima. Čim je sunce ugasilo svoje svjetlo, ispod grmova i u mraku šume pojavile bi se krijesnice. Mi bismo tada pogasili i svoja svjetla vani kako bi uživali u njihovom društvu do dugo u noć, a da ih ne ometamo. Nebo nas je nagradilo sa milijun zvijezda i ponekom zvijezdom padalicom. Ovdje se vide puno jasnije, a i nazire se Mliječna staza koja se u Zagorju već duže vrijeme ne može vidjeti golim okom zbog svjetlosnog onečišćenja neba. Odmorili smo. Družili se. Bilo nam je lijepo.
Mirna Kožar