Marta Horvat, rođena Erdec, 02.02.1989.godine u Koprivnici. Djetinjstvo sam provela u Đurđevcu, gdje sam pohađala dječji vrtić i osnovnu školu. Kako me umjetnost općenito privlačila odmalena, pa tako i fotografija, željela sam upisat srednju školu za fotografa u Zagrebu, no zakasnila sam na prijemni, odnosno kad sam odlučila da to želim upisat prijemni je već prošao. Tako da sam ipak upisala srednju školu u Zagrebu ali Školu za tekstil kožu i dizajn, smjer dizajner odjeće. Tako da sam ustvari cijelu srednju provela u nekoj vrsti vizualne umjetnosti. No znala sam, da ne želim nastaviti smjerom dizajna odjeće jer me konstruiranje i šivanje nije zanimalo. Po završetku srednje škole od oca dobivam na poklon svoj 1.profesionalni fotoaparat Canon 450D sa dva objektiva, torbom i stativ i knjigu o digitalnoj fotografiji. Kako je to bilo vrijeme lude mladosti i zaljubljivanja, ljubav prema fotografiji sam zapostavila i nisam nikada taj fotoaparat i njegove mogućnosti iskoristila i tehnički proučila. Pa je stiglo vrijeme fakulteta, upisujem predškolski odgoj u Čakovcu. Po završetku se udajem i stiže nam sin Toma. Radim u struci u DV Košutica u Ferdinandovcu. Sve te godine fotografiram iz hobija, taj 1. fotoaparat bez veze prodajem jer mislim da više nije dovoljno dobar i kupujem rabljeni Canon EOS 100D, danas znam da mi to nije bio neki potez. Stvaram obiteljske uspomene, ali se tu i tamo zalomi i neka umjetnička ili pejzažna fotografija. Najviše fotografiram sa mobitelom jer mi je uvijek pri ruci da zabilježim taj tren, jer rijetko fotografiram ciljano. Svi prijatelji i obitelj već znaju da ja stalno moram sve bilježiti slikanjem, pa često traže da ja budem glavni fotograf događanja u društvu ili obitelji.
Ljubav prema fotografiji se javlja u mom djetinjstvu. Moj otac je imao analogni fotoaparat YASHICA, kojim je fotografirao većinu obiteljskih uspomena. Pa sam tako i ja sama eksperimentirala s njim, i dan danas imam te prve fotke slikane sa našeg krovnog prozora.
Oduvijek smatram da imam dobro oko, zapaženje, ali sam loša sa tehničkom izvedbom. Jednostavno nisam znala pravilno koristit fotoaparat ni sve njegove mogućnosti. Možda sam i iz tog razloga uvijek više koristila mobilni fotoaparat nego DSLR.
I tako su se dogodile neke važne promjene u privatnom životu, gdje ja ponovo otvaram onu pravu Martu, koja je ovaj puta sigurna u svoje želje i ostvarenje istih.
I tako upisujem 3 modula fotografije na UNITED ACADEMY ZAGREB, 2023.godine. Prvi modul Photography assistant završavam 2024.g, a trenutno završavam Photography editor sa drugom bebom na putu u 8 mjesecu trudnoće. Sve se može kad se hoće, a ovo je ljubav!
Plan je na porodiljnom završit i 3. modul Photo designer.
Jako sam zadovoljna svojim napretkom, i zahvalna kolegama fotografima, predavačima svemu ćemu su me naučili. Učenju naravno nije kraj, treba prakse i još mnogo okidanja.
Stvorila sam si Instagram stranicu atram.photography, gdje objavljujem svoje fotografske radove, neke izvedene mobilnom kamerom, neke privatnim fotoaparatom a neke rađene u studiju akademije sa profesionalnom opremom koju imam na raspolaganju kao njihov student.
Pratim većinu naših domaćih fotografa, uživam u njihovim radovima i podržavam ih! Neke poznajem privatno a neke se nadam upoznati, zbog toga se i učlanjujem u klub, da mogu učiti i baviti se onim što volim, a to je stvarati umjetnost kroz objektiv.
P.S. Članica sam planinarskog društva Borik Đurđevac, neopisivo uživam u planinarenju koje pruža bezbroj prekrasnih pejzaža!