Na prvi dan jeseni posljednjih godina obilježavamo Međunarodni dan rijeke Drave, naše Europske Amazone i posljednjeg utočišta mnogih divljih vrsta. Svjesnost o njezinoj važnosti, kako za ekosustav, tako i za naše bivanje, gurnula nas je u smjeru očuvanja doma mnogih rijetkih i ugroženih vrsta kao što su orao štekavac i crna roda, vidra i kečiga. Kako su rijeke oduvijek bile od vitalnog značaja za lokalne zajednice ljudi koje su nastanjivale njene obale, nastala je i ta nevidljiva poveznica između čovjeka i rijeke. Već tisućljećima ljudi žive uz rijeke, krote ih, preusmjeravaju, grade na njima brane, crpe iz njih vodu, školjke, ribe, šljunak i pijesak. Prevrću im po utrobi i traže zlato, ostavljajući za sobom rijeke koje plaču otrovnim suzama.
Sve češće vidimo promjene, koje su očite i nezaustavljive, a fotografi uz rijeku postaju kroničari jednog vremena, dokumentaristi jednog trenutka na njenim obalama. Fotografi dolaze u razna doba, nerijetko na ista mjesta, bilježeći rijeku, uvijek sličnu i nikada istu. Broje izlaske i zalaske, sunčane i kišne dane, zvjezdane večeri i mliječnu stazu, stvarajući vremeplov jednog kutka, jednog mikro svemira u svim njegovim raspoloženjima i sjenama. Godine takvih dolazaka stvaraju vrijednu kronologiju zauvijek zamrznutu u stotine tisuća slikovnih dokumenata, pohranjenih s vremenom i datumom kada su nastajale. Njihove zbirke postaju vrijedni materijali za znanstvenike, biologe i istraživače. No, fotografi nisu nužno biolozi, znanstvenici ili istraživači, oni su najčešće strastveni pripovjedači i svjedoci trenutaka koje proživljavaju uživo, stojeći u prvom redu, kao na jutarnjoj molitvi. Kako bi došli u pravi čas, cijeli proces moraju planirati unaprijed, ustajući prije svih, pa i samog sunca. Prilaze rijeci tiho i sa strahopoštovanjem, poštujući i cijenjeni mir ribiča koje će zateći uz njenu samu obalu ili na sprudovima. Fotograf je pripovjedač nježnih i toplih prijelaza između napisanih riječi, no ponekad kaže i neku opasku, uz prigodnu dramatičnost i oštrinu kadra. On bilježi sve njene ljepote u svim dobima, ali i dokumentaristički pristupa svakoj promjeni, pa i onoj najmanjoj. Fotograf poznaje svaki kamenčić, sjenu i obasjanu obalu, ima nepogrešivo oko koje vidi ono što laičko niti ne razaznaje. Ravna se po sjenama i prvim naziranjima sunčevih zraka, uočava polegnute travke i bira smjer koji ga vodi pred kadrove rezervirane samo za one najupornije, najstrastvenije fotografe divlje prirode koji oduzimaju dah. Ovi portretisti divlje prirode imaju nevjerojatnu čast živjeti u srcu posljednjeg zemaljskog raja, okruženi jatima i krdima divljih životinja, koje žive uz rijeku i dijele s ljudima ovih krajeva svoju svakodnevicu. No zaista, koliko još vremena trebamo, kako bismo shvatili da ovo što vidimo danas možda već sutra neće postojati? Je li ta svakodnevica nešto što ćemo sačuvati ili će ostati samo kadar na nekom davno zaboravljenom nerazvijenom filmu prašnjavog aparata ostavljenog u kutiji na tavanu? Hoće li prizori jata ptica kako dolaze na obale rijeke ili su netom odlepršale biti tek blijeda sjećanja s pogledom uprtim u prazno nebo koje više ne pjeva? Hoće li korito rijeke postati tek samo grobnica riba i školjaka, izložena utroba povijesnih ostataka plovila kao dokaz kako ju tu nekad tekla rijeka? Ili ćemo osvijestiti kako ni mi ne možemo bez rijeke, kao ni ribe, ptice i drveće?
Uhvaćeni u paučinu s nanizanim kapljicama rose, udišući prve jesenje magle, slažemo svoje objektive u potrazi za novim kadrovima, ljubeći rijeku koja šumi i teče, kao što šumi krv našim žilama. Dodirujemo bilo Zemlje, udišući miris trulog lišća, natopljene zemlje i zgažene trave prateći životinjske stope, birajući dobru poziciju za današnji lov na trenutak koji ćemo zarobiti u svoje male digitalne kutije i sačuvati za buduće naraštaje. Njima ostaju kadrovi zamrznuti u vremenu s obala rijeke, nama ostaju intimni razgovori s prirodom, oni između čovjeka, neba i divlje rijeke.
FOTO: Ž. Car, M. Zeman, I. Nemet, M. Pezelj, Lj. Pokrajac, Monika Horvat, T. Krznarić, K. Poljak, M. Kožar, V. Lauš, M. Sinjeri, Z. Dragica, V. Miletić, T. Peršinović, Marta Horvat, Z. Šiptar
