Za jednog fotografa, Picokijada nije samo kulturna manifestacija – to je živi teatar pred objektivom, trenutak u kojem povijest, emocije i zajedništvo cijelog grada eksplodiraju u kadru. Fotografirati Picokijadu znači zabilježiti neponovljive momente koji traju svega nekoliko sekundi, a pričaju priču dugu stoljećima.
Fotografija na manifestaciji poput Picokijade traži više od dobrog aparata – traži znanje, iskustvo i strpljenje. Sve se odvija brzo, pod reflektorima i pred tisućama očiju. Nema vremena za ponavljanje kadra. I upravo u toj nepredvidivosti leži izazov, ali i čar: trenutak kada publika poludi, kada zanos pjesme ponese slušatelja, kada u momentu se prisjetimo svoje mladosti – sve to mora biti uhvaćeno sada ili nikada.
Stručnost fotografa dolazi do izražaja u svakom detalju: u sposobnosti da prepozna ključni trenutak, u osjećaju za svjetlo i pokret, u znanju kada stati, a kada slijediti akciju. Godine prakse uče fotografa kako sagledati scenu, kako se kretati neprimjetno, ali uvijek biti na pravom mjestu i u pravom trenutku. 

 Picokijada za Đurđevac je više od manifestacije – ona je identitet, ponos i povijest pretočena u scenski spektakl. 

FOTO: I. Nemet, D. Domišljanović, Đ. Grčić