Prolazi još jedan lipanj pred našim očima. Uronjeni u raskošnu paletu toplih boja koje se stapaju sa zelenilom livada i šuma, osjećamo spokoj i toplinu sunca na našim licima. Jutarnju tišinu razbija ptičji pjev i zunz kukaca u dvorištu, kornjače se sunčaju na plutajućim granama, a razne divlje životinje s vremena na vrijeme pretrče preko poljskog puta i nestanu u sjenama šumaraka, šikara i visokih trava. Vuge se igraju u krošnjama i uopće im ne pada na pamet pozirati, ali nas redovito počaste preletom iznad dvorišta dok im zlatnožuto perje sjaji na suncu, a slično se ponašaju i vodomari uz jezero. Tek na trenutak vidiš plavu ptičicu dok u niskom preletu iznad jezera traži ručak. Mladi poletarci sjenica i crvenrepki treniraju na relaciji livada štagalj, slijeću i polijeću bez pauze trudeći se iz petnih žila. A mi… mi smo uživali u ranojutarnjim šetnjama, vrtlarskim radovima, popodnevnoj fjaki, afričkim zalascima i svjetlosnom spektaklu plešućih lanterni u toplim lipanjskim noćima. Čim je sunce ugasilo svoje svjetlo, ispod grmova i u mraku šume pojavile bi se krijesnice. Mi bismo tada pogasili i svoja svjetla vani kako bi uživali u njihovom društvu do dugo u noć, a da ih ne ometamo. Nebo nas je nagradilo sa milijun zvijezda i ponekom zvijezdom padalicom. Ovdje se vide puno jasnije, a i nazire se Mliječna staza koja se u Zagorju već duže vrijeme ne može vidjeti golim okom zbog svjetlosnog onečišćenja neba. Odmorili smo. Družili se. Bilo nam je lijepo.
Mirna Kožar