U vremenu brzih promjena, fotografija ostaje jedan od najmoćnijih načina da zastanemo, osjetimo i doživimo ljepotu svijeta oko nas. Kroz objektiv fotoaparata, fotografi ne bilježe samo slike – oni hvataju dah planeta, trenutke kad priroda diše, kada je sve u savršenom skladu i tišini.
Ljepota planeta Zemlje ogleda se u njenoj raznolikosti – od snježnih vrhova Velebita, zlatnog odbljeska pijeska Đurđevačke Sahare, do beskrajnih zelenih prostranstava Repaške šume i plavetnila rijeke Drave. Svaki pejzaž, svaka zraka svjetlosti, svaka kap rose na listu nosi svoju priču. Fotograf, kao tihi promatrač, usmjerava pogled ka onome što je oku često nevidljivo – prolaznom trenutku savršenstva.
Ono što čini fotografiju prirode posebnom jeste upravo ta potraga za prolaznošću. Svitanje koje traje nekoliko minuta, magla koja se povlači s jezera, zalazak sunca što posljednji put obasjava vrh planine. Sve su to trenuci koje oko jedva stigne registrirati, ali fotograf – strpljiv, povezan s prostorom i svjetlom – uspijeva uhvatiti.
